Samo dobra glazba



03. prosinca 2015. 14:06

MEĐUNARODNI DAN

Brine li Dubrovnik dovoljno o osobama s invaliditetom?

Pitate li se ikad koliko i što uopće činimo da bi život naših bližnjih, potrebitih, osoba s invaliditetom bio lakši?

Pitate li se ikad koliko i što uopće činimo da bi život naših bližnjih, potrebitih, osoba s invaliditetom bio lakši? Samo jedan ljepši dan, jedna prepreka manje, jedan osmijeh više čine razliku. Ipak, nekad je potrebno učiniti puno više da bi se neke ustaljene prakse promijenile. Šetnja dubrovačkim pločnicima ponekad je teška i osobama koje nemaju poteškoća u kretanju. Prepreke i nepropisno parkirani automobili često će nam prepriječiti put bez da uopće spominjemo javne institucije koje nemaju osigurane prilaze za invalidska kolica, a kakvih je u Dubrovniku nekoliko. Uz prepreke na ulici, još su veći problem nedostatni sadržaji, ali i programi kojih u našem gradu i županiji itekako nedostaje. Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom razgovarali smo s nekoliko građana kojima je život svakodnevna borba za bolje sutra.

Društvo distrofičara, invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida u Dubrovniku djeluje još od 1983 godine, a gotovo jednako dugo članica društva je naša sugrađanka Antonija Nikolić, dobitnica nagrade županije za životno djelo. Ona je jutros s članovima Društva i gradskim vijećnicima Olgom Muratti i Ivom Jadrušićem na Stradunu sudjelovala u prodaji proizvoda koje Društvo izrađuje. Što se sve u Dubrovniku treba promijeniti kako bi život članova ove udruge bio bolji?

Treba sufinancirati projekte udruga

-Jedna stvar vrijedi za sve udruge. Grad bi trebao više pomoći u sufinanciranju projekata koje udruge vode. Današnju akciju smo također organizirali kako bi skrenuli pažnju na postojanje društva i činjenicu d znam treba pomoći. Važno je naglasiti da su naši članovi nekad bila djeca, danas su odrasli, dosta ih je i u trećoj životnoj dobi i trebaju drukčiju vrstu pomoći. Beneficije nisu dovoljne. Grad ponešto radi, ali bilo bi dobro da se više uključi čitavo društvo kako bi organizirali servis za pomoć u kući i slične projekte- ističe Antonija Nikolić prisjećajući se početaka rada ove udruge.

-Naše Društvo je pokrenulo dječji kutak u sklopu udruge što se kasnije proširilo na područje cijele Hrvatske. Još tada smo organizirali radionice i dosta projekata smo pokrenuli koji su se kasnije proširili na područje cijele Hrvatske- prepričava gospođa Nikolić te dodaje kako je njezin dojam da su mediji ranije više govorili i pisali o problemima osoba s invaliditetom i potrebama distrofičara.

-Danas je više udruga, brojne su se podijelile pa je i nama teže doći u medije – kaže Nikolić koja se nakon prodaje proizvoda na Stradunu uputila u Palaču Ranjina na prijem kod župana Nikole Dobroslavića. Na putu u županiju uhvatili smo i Dženitu Lazarević, predsjednicu udruge Poseban prijatelj. Na sugrađanka Dženita nedavno je dobila priznanje Ponos Hrvatske zajedno s radnim timom grupe Pomozimo djeci s invaliditetom.

-Glavni problem je nedostatak stručnjaka! Naša udruga bavi se savjetovanjem i pomoći roditeljima djece s teškoćama u razlogu, a najbitniji nam je nedostatak stručnih osoba za ranu intervenciju. Grad bi pri tome trebao pomoći. Između ostalog može stipendirati zanimanja poput defektolog, logoped, terapeut i slično. Nagrada koju smo nedavno dobili je nagrada za nas 11 ispred grupe Pomozimo djeci s invaliditetom i predstavlja priznanje svim osobama s invaliditetom u Hrvatskoj- ističe Dženita Lazarević.

Udruga ne naplaćuje članarine

-Roditelji se sve više povezuju i shvaćaju važnost da se moraju izboriti za prava svoje djece i svoja prava- ističe naša sugovornica te dodaje kako se medijska slika problema osoba s invaliditetom značajno promijenila.

-Mislim da smo ipak uspjeli probiti barijere. Do sada smo većinom bili kontaktirani samo na današnji dan, ali kad smo krenuli s prosvjedima i pokazivanjem diskriminacije mediji su nas sve više počeli uvažavati. Nama su zapravo mediji pomogli u puno toga, a prije svega u izmjeni zakona- kaže Lazarević.

Udruga je jučer u Dubrovniku organizirala edukativnu tribinu "Preventivne i savjetodavne aktivnosti u odgoju djece i mladih" u suradnji s Dubrovačko-neretvanskom županijom, a vodila ju psihologinja Daša Poredoš Lavor.

-Bila je to prilika za vidjeti mogućnosti života i rada osoba s invaliditetom. Prikazali smo primjere osoba s intelektualnim teškoćama koje žive u zajednici. Takvih primjera u Dubrovniku nema. Bio je tu i primjer križevačke čokolaterije u kojoj rade osobe s invaliditetom i izrađuju čokoladu. To je zaista fantastično- ispričala je Lazarević ističući kako je udruga Poseban prijatelj posebna po činjenici da ne naplaćuju članarinu.

-Roditelji ionako previše novca izdvajaju kako bi pomogli svojoj djeci u rehabilitaciji pa smatram da je plaćanje dodatne članarine nepotrebno. Mene veseli činjenica da mogu pomoći roditeljima djece s poteškoćama u razvoju. Napisati im zahtjev kojim dobiju status njegovatelja iako su prvo bili odbijeni i slično.To je ono što me najviše raduje!-zaključuje Lazarević.

Parkirna mjesta za invalide - tek reda radi!

I dok se danas diljem županije na različite načine obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom za točno tri dana, na blagdan sv. Nikole Dubrovčani će se s gorčinom sjećati jednog od najtežih dana stradanja Grada. Upravo na taj datum, 6. prosinca 1991. u Sustjepanu je teško ranjen Ivica Devčić. U rat je krenuo dobrovoljno sa samo 23 godine. Danas je paraplegičar, prikovan za kolica, u potrebi za stalnom njegom i pomoći, ali s jednakim pozitivnim pogledom na svijet. Vozi automobil s ručnim komandama i najbolje zna što znači nedostatak parkirnih mjesta za invalide u Dubrovniku.

-Primjerice u Lapadu, na Bulevaru nalazi se nekoliko parkirnih mjesta za invalide,ali smještena su uz samu cestu i nemoguće je izaći iz automobila, bez straha da vas neće udariti drugo vozilo u prolazu. Još je čudnija situacija na Pilama. Izmjestili su mjesta za invalide pa da bi došli do parkirnog mjesta morate se popeti automobilom preko trotoara. Neka parkirna mjesta su preuska i trebala bi biti šira kako bi do automobila mogla stati i invalidska kolica. Također, neke institucije poput zgrade MUP-a na Ilijinoj glavici uopće nemaju rampu- ističe Devčić.

Novost- senzorni park za djecu u Čokolinu

Hoće li se nešto u budućnosti promijeniti na bolje tek treba vidjeti. Naime, iz dubrovačke gradske uprave danas pišu kako je održana prva sjednica novoga saziva Povjerenstva za osobe s invaliditetom. Za predsjednicu Povjerenstva izabrana je dr. Matija Čale Mratović.Članovi Povjerenstva upoznali su se sa Strategijom za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom za razdoblje od 2015. do 2020., koju je usvojilo Gradsko vijeće Grada Dubrovnika, te utvrdili smjernice za izradu Operativnog plana za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom za razdoblje od 2016. do 2018. Naglasak Operativnog plana bit će na uklanjanju i prilagođavanju arhitektonskih prepreka, uređenju nogostupa, parkirališnih mjesta i pješačkih prijelaza. Članovi Povjerenstva upoznali su se s mjerama i aktivnostima Grada Dubrovnika za koje su pripreme već u tijeku poput senzornog parka za djecu s poteškoćama u razvoju u Čokolinu, vijesti na znakovnom jeziku na Dubrovačkoj televiziji te postavljanja liftera za invalide na plaži u Zatonu.