Od odbačene igle do koncesijskog odobrenja
Plaža Šunj na Lopudu-omiljeno mjesto Dubrovčana za vikend izlet s barkom i bijeg od ljetne gradske vreve proteklih je tjedana poprište prave bitke za vlast i moć. Prepirka oko koncesijskih odobrenja za razne djelatnost, poput iznajmljivanja ležaljki urodila je blokadom prometnice pa je zbog svega trebala intervenirati policija. Već je poznato da su koncesijska odobrenja za ovu sezonu dodijeljena u zadnji tren zbog dubioza nastalih s proračunom i prepirki vladajućih oko toga tko treba odobrenja dodjeljivati. Naime, iako u dubrovačkoj gradskoj upravi postoji Odjel za poduzetništvo, turizam i more koji bi trebao rješavati zahtjeve za koncesijska odobrenja, više od stotinu pristiglih predmeta,prema informacijama dostupnim Soundset Ragusi čuvani su u Uredu Gradonačelnika te tjednima nisu dodijeljeni Vijeću za koncesijska odobrenja koje je imenovano na jednoj od sjednica Gradskog vijeća, a kojom predsjeda HDZ-ov Blaž Pezo: -Već je bilo, ne pet do podne, nego podne i pet kad je donesena gomila odluka koja su uglavnom bile potvrde prošlogodišnjih odobrenja. Na Šunju su koncesijska odobrenja dobili svi koji su predali zahtjeve. Uz to, vodili smo se logikom da je tamo novi vlasnik objekta koji je također dobio koncesijsko odobrenje- kaže Pezo. Naime, uvidom u vlasništvo na katastarskim česticama lako se može potvrditi kako je tvrtka Dalafota d.o.o Dubrovnik uknjižila vlasništvo na tri čestice na Lopudu pri čemu se dvije odnose na zgrade, a treća na pašnjak u površini većoj od 3000 metara kvadratnih. S tim u vezi uknjiženo je i založno pravo kod Veneto banke na 552.500 Eura plus kamate. Sudski registar pokazuje kako su društvo osnovali Zdenko Hiltner, Lukša Franković i Robert Šaler, od kojih su prva dvojica javnosti poznati i kao vlasnici Culture cluba Revelin. No, cijela priča o koncesijskim odobrenjima zapravo je manje važna, iako unatoč našem trudu, od nikoga iz dubrovačke gradske uprave do danas nismo uspjeli saznati kome su točno na Šunju koncesijska odobrenja dodijeljena, a riječ je o informaciji koja se ne bi trebala skrivati od javnosti.
Tko čisti gradske plaže?
Razlog za što je pokrenuta ova priča bila su saznanja kako su se proteklih tjedana u dva,redakciji poznata slučaja, od kojih smo jednom i sami svjedočili, naši sugrađani naboli na igle odbačene na plaži Šunj. Jedan od mještana koji tamo ima koncesijsko odobrenje za ležaljke ističe kako se on o plaži brine dok su ležaljke u ponudi, što je do kasnog poslijepodneva. Što zakon kaže na ovu temu pojasnio nam je pročelnik županijskog upravnog odjela za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Ivo Klaić: - Koncesijska odobrenja se dodjeljuju sukladno odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji datira još iz 2003. godine i sukladno Uredbi koja je proistekla iz tog zakona. Svake godine gradovi i općine koje su inače, u nadležnosti za davanje koncesijskih odobrenja, izrađuju svoj plan upravljanja pomorskim dobrom te ga dostavljaju županiji na usklađenje sa županijskim planom gospodarenja pomorskim dobrom. Usklađenja se obavljaju da bi se osigurali preduvjeti da se za područje na kojem će se dodijeliti koncesijsko odobrenje istovremeno ne dodjeli i koncesija, jer na jednom području ne može postojati i jedno i drugo. Koncesijsko odobrenje dodjeljuje se bez natječaja na rok od godine dana iznimno i na više. Prema prijedlogu novog Zakona o pomorskom dobru, koncesijska odobrenja bi se dodjeljivala na rok od 4 godine, no postojala bi natječajna kategorija. Kako će se to odraziti u praksi tek će se vidjeti, no Zakon treba poštivati. Također, kriterij prema koje se do sada koncesijsko odobrenje dodjeljivalo, u slučaju ispunjenja svih uvjeta bi bio prema tome tko je prvi odobrenje zatražio. Tako je kod nas slučaj da su koncesijska odobrenja produžavana iz godine u godinu istim ponuditeljima. Važno je napomenuti da kroz koncesijsko odobrenje korisnik ne dobiva na raspolaganje površinu već samo djelatnost kao što su npr. ležaljke koje treba držati na buntu i po potrebi iznajmljivati. Zato postoji mogućnost da se koncesijsko odobrenje za istu djelatnost na nekom području dodjeli nekolicini, a ne samo jednom ponuđaču. Na koncu, tko je u ovom slučaju zadužen za uređenje i čišćenje plaže pod koncesijskim odobrenjem? Evo što kaže naš sugovornik: - Kod koncesije korisnik dobiva cjelokupno područje na gospodarsko korištenje i na uređenje te je dužan održavati pomorsko dobro i spriječiti bilo kakve nemile događaje. Kroz koncesijsko odobrenje korisnik ima samo djelatnost na pomorskom dobru, a grad ili općine koja uprihoduje sredstva od odobrenja dužni su održavati područje na kojem je odobrenje izdano. Nije, nositelj koncesijskog odobrenja dužan uređivati površine, ali nositelj koncesije jest. To je razlika- pojašnjava Klaić. To ujedno znači da se o uređenju plaže Šunj treba brinuti Grad Dubrovnik, odnosno njegove tvrtke poput Čistoće. Ipak, direktor Čistoće Pero Kaciga kaže kako se djelatnici ove tvrtke nikada nisu brinuli o uređenju Šunja. „Tamo je koncesija“- kaže nam Kaciga. Pitali smo ga također uklanjaju li djelatnici Čistoće odbačene igle s javnih površina? - U našem programu čišćenja nikada nije bila niti jedna plaža na Lopudu. Djelatnici Čistoće sigurno će uvijek pokupiti iglu s ulice ako je negdje vide. Ipak, mislim da treba reagirati Zavod za javno zdravstvo. Da nas netko zazove mi bi reagirali sigurno, ali ne znam da su nas ikada zvali zbog takvih slučajeva-kaže Kaciga.
U 2015. evidentirano pet uboda, no podaci nisu potpuni
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije tijekom 2015. godine već je evidentirano 5 uboda na iglu od čega su većina na području Korčule, a ostatak u Dubrovniku. -U Korčuli su se svi slučajevi uboda na iglu dogodili na plažama dok je u Dubrovniku zasada evidentiran samo jedan takav slučaj. Češći slučajevi su zdravstveni radnici i sobarice u hotelima, kaže ravnatelj Zavoda dr. Mato Lakić. Dr. Lakić dalje pojašnjava kako, na području naše Županije, godišnje bude evidentirano 10-ak slučajeva uboda na iglu, uglavnom na plažama, u parkovima, zdravstvenim ustanovama ili hotelskim sobama, zbog čega se zdravstveni radnici cijepe protiv hepatitisa B. Naš sugovornik stoga poručuje: - Važno je naglasiti kako se građani moraju javiti liječniku u slučaju uboda na nepoznatu iglu koja je odbačena na javnim površinama ili drugim mjestima, a potom i Zavodu gdje se obavlja testiranje na zarazne bolesti poput HIV-a i hepatitisa B i C. Ipak, mogućnost zaraze u slučaju da je riječ o ubodu na iglu koja je bila dugo na otvorenom je gotovo nikakva, kaže Lakić. Veća je šansa za zarazu hepatitisom B iako za tu bolest sada postoji cjepivo. Naime, ako je igla bila dulje na otvorenom virusi ugibaju. Testirati se treba ponovno nakon tri i šest mjeseci, a situacija je takva trenutno da Zavod ipak na koncu nema povratnu informaciju od liječnika opće prakse o tome je li se netko zarazio ili nije.- poručuje Lakić. Priča sa Šunja je samo jedna od mnogih, prošle godine su slične priče o ubodima stizale s plaže u Kuparima.
Iako, struka tvrdi kako ne postoji velika opasnost od zaraze prilikom uboda na odbačene igle, takvo nešto svakako nitko ne bi poželio sebi ili bližnjima. Stoga je i ovo prilika za upozoriti nadležne, da prilikom formiranja i provođenja raznih zakona uzmu u obzir da se i ovakvi slučajevi događaju te da netko konačno treba preuzeti odgovornost kao i spriječiti negativne ishode. A čini se da su upravo negativni ishodi sve izgledniji u kaosu koji očito, trenutno vlada u gradu, kad je u pitanju upravljanje pomorskim dobrom.
