INTERVJU TJEDNA
Marin Ivanović: ‘Ako je sve umjetnost, onda ništa nije umjetnost.’
Djela koja su ganula i uzbudila generacije mogla bi publiku budućnosti ostaviti hladnom ako ne nađu pravog interpretatora-rekla je Sarah Bernhardt. Kako bismo se približili umjetnosti u Intervjuu tjedna Soundset Raguse ugostili smo povjesničara umjetnosti Marina Ivanovića.
– Za mene je umjetnost poniranje u sebe i u svijet ideja. Umjetnost je nešto drugo od samog djela, od slike ili skulpture. To je ideja, srž, misao, umjetnost je osjećaj. Umjetnost je najmanje taj konačan proizvod, a najčešći problem umjetnosti je što je komercijaliziramo. Djelo, odjednom, čim nastane ima neku tržišnu vrijednost- rekao je Ivanović.
Jedan od velikih problema umjetnosti je i to što sve relativiziramo i što stvari ne nazivamo pravim imenima, komentirao je naš sugovornik.
– Sve se danas naziva umjetnošću, svatko se naziva umjetnikom i to mi na neki način smeta. Iako se pokušavam ne obazirati na takve stvari. Zbog toga dolazi do sraza svih ostalih vrijednosti. Ako je sve umjetnost, onda ništa nije umjetnost. Ne može jedan suvenirski predmet biti umjetničko djelo. Može biti lijepo oblikovan ali nije umjetnost. Njegov primarni odraz nije u svijetu ideja nego potreba da se stvori predmet koji se može prodati- istaknuo je Ivanović.
Kad je konceptualna umjetnost u pitanju, istaknuo je kako je ona u svojoj srži dobra. Ipak, problem je što još nisu određeni pravi kriteriji njezina vrednovanja.
-Konceptualna umjetnost u potpunosti živi u magli. Još nisu određeni pravi kriteriji njezina vrednovanja a onda se tako se briše i svaka prava vrijednost. Primjerice, kad se netko skine gol u nekoj galeriji ili muzeju to je banalno, poput najružnijeg razgledničarskog pejzaža. Iz potrebe za oslobođenjem došlo je do potrebe za prevelikim oslobođenjem i pretjeranim voajerizmom. Nisam konzervativan i nisam protiv toga da se netko skine, ali jesam protiv bagateliziranja golotinje. Ona treba imati svoj smisao i svrhu- prokomentirao je Ivanović.
Inače, naš je sugovornik odrastao u obitelji koja je posvećena umjetnosti, pa i nije za čuditi se da je svoj put i nastavio u tom smjeru.
-Godinama sam se bavio glumom, no zbog zdravstvenog problema nisam se uspio pripremiti za upis na Akademiju dramske umjetnosti. Upisao sam Povijest umjetnosti koja je bila moja druga ljubav i nešto imanentno kad odrastate u toj sredini. Danas sam sretan zbog toga, taj mi je studij dao veću širinu u obrazovanju koju mi Akademija dramskih umjetnosti ne može dati. Studij je vrlo izazovan, a povjesničari umjetnosti oduvijek su povlašteni. Naime, govore o stvarima o kojima su meritorni, koje vole i koje se ne tiču svih.Činjenica da postoje ljudi koji za umjetnost nisu zainteresirani, ju na neki način i štiti-rekao je Ivanović.
Profesor na studiju kojeg je pohađao, rekao je kako povijest umjetnosti ne može studirati netko tko nema novca, prisjetio se Ivanović, trebalo je kupovati knjige, plaćati putovanja i posjete izložbama.
– Ne možemo povijesti umjetnosti baviti izolirani. Potrebno je biti u kontaktu sa svijetom ili bližim refenretnim točkama, primjerice Zagrebom. Hrvatska je na periferiji Europe, a Zagreb je u tom kontekstu jednako provincijaliziran kao i Dubrovnik- istaknuo je Ivanović i dodao – Osjećam se ostvareno u profesionalnom smislu. Toliko je poslova i prilika koje dolaze, posebno kad je čovjek otvoren, kad poštuje rokove i svoje kolege. Kad sam se sa studija vraćao u Dubrovnik, pitao sam se koja je moja misija. Volim biti s ljudima i u bliskom kontaktu s umjetnicima. Ako mogu nekome pomoći da se ostvari izložbom, koja je umjetnicima vrlo bitna, ili da nečiji rad uključim u svoj tekst, osvrt ili znanstveni rad, uvijek to pokušavam. Vjerujem da je to zakon kruženja energije između nas ljudi. Vrlo često očekujemo da nam drugi vrate ono što smo za njih učinili, a ne razmišljamo o tome koliko dobra smo dobili od nekog trećeg, kojima ništa nismo dali. Najvažnije je da se čovjek odredi tko je zapravo, što ga pokreće i što ga motivira. To se cijeni i to se prepoznaje. Slikarima je bitno pronaći nešto što nije pomodno, ono što ih ispunjava i samo će u tome pronaći energiju da nastave. Ne smiju si dopustiti sigurnost ateljea nego moraju pristupiti svojim kolegama, likovnim kritičarima i galeristima. Moraju se boriti za svoj rad i za svoju ideju-poručio je umjetnicima Ivanović. Intervju tjedna Soundset Raguse poslušajte ove subote nakon Vijesti u 14 sati.
