LUKOIL je jedna od vodećih svjetskih vertikalno integriranih kompanija za proizvodnju nafte i plina. Osnovne poslovne djelatnosti Kompanije su istraživanje i proizvodnja nafte i plina, proizvodnja naftnih i petrokemijskih proizvoda, te njihov plasman na svjetsko tržište. Prema potvrđenim rezervama ugljikovodičnih goriva LUKOIL je druga po veličini privatna naftna kompanija u svijetu. Kompanija posjeduje oko 1,3% globalnih rezervi nafte kao i 2,3% globalne proizvodnje nafte. Ujedno LUKOIL zauzima dominantan položaj u ruskom energetskom sektoru s preradom gotovo 19% ukupne proizvodnje nafte.
Najveći dio istraživačke i proizvodnje djelatnosti Kompanija obavlja u Rusiji, a glavni resursi nalaze se u Zapadnom Sibiru. Početkom 2007. potvrđene rezerve LUKOILa iznosile su 15.715 milijuna barela sirove nafte i 27.921 milijardi kubičnih stopa (bcf) prirodnog plina, ukupno 20.369 milijuna barela ekvivalenta nafte (boe).Uz navedene rezerve LUKOIL ima i izvanredan portfelj proizvodnih sredstava. Glavna proizvodna regija za Grupu LUKOIL je Zapadni Sibir no istovremeno LUKOIL provodi projekte istraživanja i proizvodnje i u inozemstvu – u Kazahstanu, Egiptu, Azerbajdžanu, Uzbekistanu, Saudijskoj Arabiji, Kolumbiji, Venezueli, Obali Slonovače, Gani i Iraku.
LUKOIL posjeduje i upravlja modernim rafinerijama, postrojenjima za obradu plina i petrokemijskim postrojenjima koji posluju u Rusiji, Istočnoj Europi i post-sovjetskim zemljama. Najveći dio proizvoda Kompanija prodaje na inozemnom tržištu.U Rusiji Kompanija posjeduje četiri velike rafinerije – u Permu, Volgogradu, Ukhti i Nizhny Novgorodu. Ukupni kapaciteti postrojenja LUKOILa u Rusiji iznose 44,5 milijuna tona nafte godišnje. Tijekom 2007. godine LUKOIL je preradio 52,16 milijuna tona nafte u vlastitim rafinerijama, uključujući 42,55 milijuna tona prerađenih u vlastitim rafinerijama u Rusiji.
Početkom 2008. godine marketinška mreža Kompanije obuhvaćala je 25 zemalja, među kojima su bile Rusija, Azerbaidžan, Bjelorusija, Gruzija, Moldavija, Ukrajina, Bugarska, Mađarska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Hrvatska, Poljska, Srbija, Crna Gora, Rumunjska, Makedonija, Cipar, Turska, Belgija, Luksemburg, Češka Republika i Slovačka te SAD, a mreža obuhvaća 197 postrojenja sa cisternama za naftu ukupnog kapaciteta od 3,11 milijuna kubičnih metara, kao i 6.090 benzinskih crpki, uključujući i franšize.
