Samo dobra glazba



14. ožujka 2018. 20:00

NA ZAHTJEV PUBLIKE

KOLARINI Novela od Stanca u subotu u KMD-u

Kazališna družina Kolarin osnovana je 2010. godine u cilju promicanja dubrovačke književne i scenske riječi, njegovanja zavičajnog govora, izvođenja dramskih djela za djecu i odrasle.

Na zahtjev publike u produkciji Doma Marina Držića Kazališna družina Kolarin ponovno će u subotu 17.03. u 20 sati u Lazaretima (Linđova lađa)  izvesti predstavu Novela od Stanca, Marina Držića, u režiji Paola Tišljarića. Izvedba koja je na programu 16. ožujka je već rasprodana, a ulaznice po cijeni od 30 kuna mogu se kupiti na ulazu prije početka predstave.

Režija, scenografija i izbor glazbe: Paolo Tišljarić

Kostimi: Tea Bašić

Savjetnica za jezik: Ivana Lovrić Jović

Dizajn vizualnih materijala: Davorin Erceg

Igraju:

Vlaho: Darija Mikulandra Žanetić

Miho: Tajana Martić

Dživo Pešica: Jelica Čučević

Stanac: Ante Tonći Đurković

Koza: Aida Machiedo

Vile: Barbara Lončarić Lučić, Marija Hrtica, Marinka Metković, Ana Knez/Jelena Maržić

Maskar: Petar Puljić

Premijera je održana 11. svibnja 2017. u Kazalištu Marina Držića

Trajanje: 50 min

O DOMU MARINA DRŽIĆA:

Ustanova u kulturi Grada Dubrovnika Dom Marina Držića, ustanovljen 1989. g., posvećen je životu i djelu velikana hrvatske komediografije. Stalni postav Doma Marina Držića zamišljen je kao mjesto sjećanja na dubrovačkoga renesansnog književnika, koji je zbog svojih višekratnih putovanja, poglavito u Italiju, potom u Beč i u Istanbul, bio blizak europskoj kulturnoj baštini, ali je cjelokupno njegovo književno djelo utemeljeno na tradiciji njegova grada-države iz kojega je ponikao.

Djelatnost Doma Marina Držića obuhvaća: skupljanje, proučavanje i daljnje obogaćivanje teatrološke građe, prezentaciju prikupljene teatrološke građe, plakata, programa i fotografija Držićevih izvedbi u Hrvatskoj i svijetu, stručnu i znanstvenu obradu i sistematizaciju zbirke teatrološke i muzejske građe vezane uz život i djelo Marina Držića, trajno zaštićivanje teatrološke građe i dokumentacije, njezino neposredno i posredno predočavanje javnosti.

U 2017. godini Dom Marina Držića će nizom raznovrsnih programa obilježiti 450 godina smrti našeg najvećeg hrvatskog komediografa Marina Držića (1567.-2017.) čime želimo ukazati na činjenicu kako je to jedinstvena prilika kako bi se u potpunosti ispunila vizija i misija ove ustanove u kulturi Grada Dubrovnika te omogućilo svakom posjetitelju što bolji uvid u živopisnu biografiju hrvatskog književnika Marina Držićai predočiti život renesansnog Dubrovnika.

O KOLARINIMA:

Kazališna družina Kolarin osnovana je 2010. godine u cilju promicanja dubrovačke književne i scenske riječi, njegovanja zavičajnog govora, izvođenja dramskih djela za djecu i odrasle.

Prvi nastup zbio se prilikom predstavljanja knjige Iva Rudenjaka, kratkim igrokazom "Stolovi i stočići" izvedenim 5. prosinca 2010., a napisala ga je i režirala Paola Dražić Zekić. Kolarini su dosad izveli "Šporku kanastu" Matka Sršena, u režiji Radmile Milaković, "Skerac sa Svete Marije" prema tekstu Borisa Njavra u režiji glumice Žuže Egrenyi, "Božić djeda Martina" L.N. Tolstoja i "Božićni čarobni napitak“ u adaptaciji i režiji Tajane Martić, "Ribarske svađe" Carla Goldonija i "Matrimonijo" Joza Lovrića u režiji Žuže Egrenyi i "Vjeru iznenada" Marka Bruerovića u režiji Paola Tišljarića.

BIOGRAFIJA REDATELJA:

PAOLO TIŠLJARIĆ je rođen 1991. u Zagrebu, gdje je diplomirao kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti 2015. godine s predstavom Nesporazum A. Camusa. Dosada je postavio predstave: Kod Peregrinovih V. Galijatović (Thearte i GK Trešnja), Braća Grimm i princeza Louise B. Ružića (GK Trešnja), Nove pustolovine Don Quijotea T. Alija (HNK Zagreb), 4 suha stopala I. Sajko (ZPC i UO THEARTE), Kronos D. Katunarića (DLJI i HDP), Cvilidreta V. Galijatović prema braći Grimm (DK Dubrava), Garderoba D. Gelo (UO Točka na I - KNAP), Naplatna stanica I. Vidića (DLJI i HDP), Geste i grimase Š. Guberine (Teatar Kiklop - HNK u Zagrebu), Sinu bez snova S. Sandića (UO TEATRUM - Kazalište Mala scena) i druge. Bio je asistent mnogim redateljima, primjerice T. Panduru, I. Buljanu, K. Dolenčiću, O. Frljiću, A. Popovskom, J. Kici, I. Boban. Suosnivač je umjetničke organizacije THEARTE. Član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Predstava Novela od Stanca druga mu je suradnja s KD Kolarin.

O DJELU:

NOVELA OD STANCA, najkraće djelo Marina Držića, (pokladna igra) pisano dvostruko rimovanim dvanaestercem u sedam prizora (316 stihova). Objavljeno je 1551. u knjizi Pjesni Marina Držića. Novela je prikazana u kući vlastelina Frana Marinova Kabužića na Pustijerni, na piru Martolice . Riječ nòvela iz naslova označava šalu, lakrdiju.

Gotovo je nevjerojatno da je u ovako kratkom djelu uspio vijerno donijeti događaj, koji se zbio jedne pokladne noći na Onofrijevoj fontani, u kojem se jasno očituju antiteze mladosti i starosti, sela i grada, fikcije i zbilje te život i karakter mladih dubrovačkih plemića i lakovjernost došljaka. Široka i šarolika Držićeva glazbena obrazovanost se očituje u brzini razgovora kroz dvostruko rimovane dvanaesterce koji pridonose ritmu zbivanja.

Prvi prizor Vraćajući se iz Duičine ulice – u kojoj su stanovale prostitutke – mladi plemić Vlaho nailazi na prijatelja Miha, a budući da se nisu prepoznali, Miho je gotovo nasrnuo na Vlaha, što potonji iskorištava da bi se narugao Mihu, njegovoj mladosti i neiskustvu, napominjući da mu je mač zahrđao.

Drugi prizor Njihov razgovor prekida dolazak noćnika, kojega u prvi mah ne prepoznaju pa hoće navaliti mačevima na njega. Ispostavlja se da je riječ o Dživu Pešici, preodjevenom u seljačku odjeću; poziva ih da mu se pridruže, jer »Vlahu ću njekomu novelu učinit«.

Treći prizor Dživo pita Stanca zašto je sam, a on mu otkriva da je sinoć stigao u grad trgovati, no nije ništa uspio prodati, a kako mu nitko nije dao prenoćište, došao je do fontane kako bi tu dočekao jutro. Dživo mu se predstavlja kao trgovac govedima iz Gacka, ističući svoje trgovačke vrline, a zatim mu kaže da je – kad je prvi put došao u grad – bio star, a sada je mlad. Na Stančevo čuđenje Dživo mu ispripovijeda kako je u Dubrovnik stigao na Ivanjdan, nije našao prenoćište pa je – isto kao i Stanac – legao uz fontanu. Uto je spazio vile kako plešu pokraj vode. Priključio im se u kolu i odvele su ga u svoje dvore, nakon čega se pomladio. Stanca zanima trava koju su Dživu dale vile, a on kaže da je riječ o bravi, koja rađa i ljeti i zimi te da će mu je donijeti vile, zato neka pazi da ne zaspi. Stanac uzdiše, želi se pomladiti, njegovoj supruzi Mioni to bi sigurno bilo drago. Nakon što ga Dživo još jednom upozori da se ne prepadne kad vile iziđu iz vode.

Četvrti prizor Dživo se vraća Vlahu i Mihu. Vlaho hoće poći kući, no Dživo ne pristaje, kaže da se zainteresirao za Stančevo kozle. Uto nailaze maskari koji idu na pir, a Dživo u trenutku odluči iskoristiti ih za šalu sa Stancem. Kad Miho predloži neka on s maskarima dogovori nòvelu, Dživo odbija i poziva ih da to zajedno učine.

Peti prizor Stanac zaziva vodene vile da se pojave i pomlade ga.

Šesti prizor Dolaze maskari preodjeveni kao vile, a jedna od njih Stancu nudi vodu koja će ga pomladiti. Zatim se vile dogovaraju da Stanca pretvore u magarca, pticu, paklenu napast i buhu, a on moli da to ne učine. Povjeri im da ima dvadesetogodišnju ženu kojoj bi bilo »u har« da joj se vrati mlad.

Sedmi prizor Pokraj njih prolazi druga skupina maskara, odjevenih kao vlasi, a vile ih pozivaju u kolo. Stanac ih gleda dok plešu. Vila maskare pita imaju li kakvu želju, a oni odgovaraju da bi voljeli nikad ne ostarjeti. U razgovor se upleće Stanac, moli vile neka ga već jednom pomlade, a ubrzo izbije prepirka između Stanca i na vlašku preodjevenih maskara komu će prvomu vile ispuniti želju. Glavna vila svima zapovjedi da šute; progovorit će tek kad ona to odobri. Zatim vile zazivaju zvijezde, biljni svijet, zemaljske i nebeske moći kako bi se Stanac pomladio. Nakon toga Stanca zavežu, obriju mu bradu, ocrne mu lice, ukradu kozle i torbu, ali mu za robu ostave novac i pobjegnu. Stanac shvaća prijevaru i zaziva upomoć.

SVEVREMENI DRŽIĆ

Kod Držića je gotovo sve svevremeno, njegova djela i teme, njegov život. Vjerojatno da i danas prođe svojim gradom plijenio bi pažnju jer rijetkost je biti tako svestran i zanimljiv kao on, biti književnik, producent, redatelj, glumac, okupljati kazališne družine, glazbenik (orgulje, gusle, svirale, leut, violine – današnji kontrabas, kordina, kornet – vrsta trublje, klavičembalo, harfa), znati nekoliko svjetskih jezika, putovati, biti buntovnik, svećenik, rektor, zamalo i urotnik...

Njegove likove možemo poistovjetiti s današnjim ljudima, njegove intrige i razmišljanja možemo pronaći i u našim životima, njegove osude politike, ljudskih mana i slabosti možemo primijeniti i mi ...

Od doba kada je i sam glumio u svojim predstavama do danas, nebrojene su izvedbe njegovih djela. Bilo da mu se djela postavljaju u originalu ili se moderniziraju, Držić je Držić, jučer, danas i sutra. Virtuozno je kritizirao društvo, ljudske slabosti i mane, a cijelo vrijeme ne zaboravljajući da mora biti zabavljač svoje publike.

Ne omalovažavajući druge pisce tog razdoblja, ali i općenito pisce kroz povijest književnosti, književnost bi imala drukčiji tok, smisao i važnost da nije bilo izuzetnog lika i djela Marina Držića. Zaključiti se može samo jedno: koje siromaštvo bi vladalo i u književnosti i u općoj kulturi da u povijesti nije postojao jedan Marin Držić.

On nas i danas čeka na svakom koraku. Bilo da prolazimo ulicom koja nosi njegovo ime, odlazimo u kazalište koje postavlja njegovo djelo, bilo da kroz život srećemo ljude «nazbilj i nahvao», Marin Držić – Vidra je uvijek i svugdje oko nas. I danas nas uveseljava svojim djelima, i danas kritizira, i danas se nalazimo u njegovim likovima, zazivamo sreću, maštamo o pomlađivanju i služimo se njegovim mislima i rečenicama. Ljudi nazbilj i nahvao, amor koji nije amor, hvalisavci i lakovjernici postoje i žive danas među nama.